Kod originalnog tlocrta ne sviđa mi se baš što se s ulaznih vrata gledana wc, i što je dnevni dio malo kilav. S boravka se gleda na kuhinju, nema baš mjesta za stol, a hodnik (prolaz do spavaće sobe ne možeš iskoristiti za ormare ili nekakve komode. Pomicanjem ulaznih vrata dobije se mogućnost izmjene tlocrta, a vrata se (hipotetski) i mogu pomaknuti jer se radi o zgradi u izgradnji, i jer je vani dugačak zajednički hodnik,

Na ovaj način dobiješ odvojen spavaćio dio i odmah do i kupatilo, a dnevni dio je jedna prostorija. U nastavku kuhinje možeš staviti radni stol za radni kutak. I opet ti ostanemjesta za ormar odmah na ulazu.

U svakom slučaju, ovakav tlocrt vrijedi suho zlato, dapače, usudila bih se reći da je možda ovih 29 m2 vrednije od nekih 45 m2 s božesačuvaj tlocrtom. Nije sve u kvadratima, puno više znače raspored i orijentacija.

U nekom idealnom svijetu, mlad čovjek koji se želi osamostaliti, trebao bi si ovakav stan moći otplatiti prosječnom plaćom za 5-7 godina. Al da je baba muško, zvala bi se Duško.