Još jedna varijanta stana od 50 m2. Ima jednu veliku prostoriju koja je na užem dijelu široka 240cm, a na širem 310cm. Kuhinja je stvarno mala i u sklopu je te velike prostorije. Stan ima i mini spavaću sobu, ALI S PROZOROM, poseban wc, kupaonicu i dječju sobu koju krasi višenamjenska platforma. Vidi dalje, vidi dolje.
Kuhinja ja mala i nije baš najsjajnija, ali ima sve što ti treba. Ima napu koja se izvlači iz ormarića i ta vrsta zove se retractable hood. S druge strane kuhinjske plohe je niža radna ploha koja može služiti kao radni kutak (čisto da imaš negdje staviti laptop kad si na njemu, da ne moraš pospremati s velikog stola u vrijeme ručka). Ako ne, može se napraviti kao šank.
Ovaj dio sobe je širok niti 2,5m pa je stol skoro skroz do zida s klupicom, a n asuprotnom zidu je veliko dekorativno ogledalo.
Nema spremišnog prostora, bilo bi stvarno previše da se išta stavi tamo gdje je TV. Ovdje je i izlaz na terasu.
Dječja soba ima odmah na ulazu veliki ormar koji se preklapa s krevetom na kat. Na stepenice kreveta na kat zavarena je konstrukcija koja drži višenamjensku platformu. Ispod platforme je krevet koji se navečer izvuče na sredinu sobe. Platforma je visine 50 cm i ona u stvari čini dodatne kvadrate u sobe jer je površina za igranje, šta god.
Osim za igranje, dio platforme služi i kao radni stol za manje dijete (stolica je ona mala standardna za klince). Nadalje, na platformu se naslanja radni stol za veće dijete.
Da se mene pita, stanovi i kuće imali bi kvadrate i kvadrate prozora i staklenih stijena. Visina ovog stana je 280 cm (znači, 20cm više od standarda). S ovako velikim otvorom gdje je ujedno i izlaz na terasu, prostor bi sigurno djelovao veće.
Kako rekoh, stvarno je mini, al ima krevet 160 cm širine i nešto ormara. I prozor. I vrata. I ne moraš spavati u boravku na kauču.
Ovako bi to nekako izgledalo izvana. Ovaj drugi di terase može biti s pergolom, ne skroz natkriven, tako da čim više svjetla dođe. Jedino, ako je stan u sklopu zgrade, onda je to druga priča.
Postojeći tlocrt mi nije toliko tragičan (hahah ko da sam neki stručnjak), ali mislim da se malim izmjenama može dobiti više, možda koja pergola :):
Bitno za napomenuti: ovo je tlocrt zgrade koja se tek planira izgraditi, zato su ovako picajzlaste promjene. Inače, sigurno ne bih micala zidove za 20 cm, niti bih to mogla. Drugu varijantu napravit ću iz perspektive stana (i zgrade) koja već postoji.
Dakle, to je fiktivna izmjena (šta bi bilo kad bi bilo; da je baba muško, zvala bi se Duško), preuređenje postojećeg prostora je drugi par opanaka.
Opet neka ekstravagancija, mislim da bi se nekom arhitektu preokrenuo bubrežni kamenac da ovo vidi..
Al nema veze, ja ne odustajem :D:
Detaljnije opise vidi ispod slika. Nadam se da netko to i čita :)..
Ma mislim da ovo čak i ne bi bilo tako loše uživo. Dakle, ta staklena pregrada razdvaja kuhinju i boravak, a staklo je tu da se dobije dubina jer je prostor ipak manji i tad se služiš različitim trikovima za vizualni dojam (iskreno, ne znam jel se dobro služim tim trikovima, al vodim se logikom). Ovako zoniraš radni prostor (kuhinja) od prostora za odmaranje (boravak).
I ovako je mala širina prostorije, a zamisli sada da je pola metra uža i da umjesto kuhinje imaš blagovaonicu.. ko je tu lud.
Jako, ali baš jako mi se sviđa petrolej plava i zato je svako malo koristim. U kombinaciji s drvom mi je top.
Ako dosta vremena provodiš u kuhinji, onda je puno ljepše kad ima prirodnu svjetlost, pogotovo kad se ujutro spremaš za posao, kuhaš si kavu i lijepo te sunce/ svjetlost okupa.. dobiješ volju za ići na posao.
Ima izlaz na malu terasu, ali terasu nisam stavila u tlocrt.
Ispod TV komode su dva taburea ekstra.
Kobajagi pergola. Vertikalni dio odjeljuje blagovaonicu od ulaza, a stropni se nadovezuje pa čine kao neku cjelinu, ko da je taj prostor fino ušuškan. I, zamisli, staviš si gore desetke onih okruglih lampica (ko solarne vani) i kad ih upališ, a u ostatku stana pogasiš svjetla, imaš ugođaj kao da si na terasi uvečer :).
Kad kuburiš s prostorom, onda nemaš puno mjesta za kretanje oko namještaja. Zato staviš klupicu i imaš čak i spremišni prostor. Jest da se onda onaj srednji mora izvlačiti, ali, realno, na postojećem tlocrtu se svih šestero mora izvlačiti.
U hodniku se nalaze čak dva ormara, vidi tlocrt. Osim toga, ovdje na slici u hodniku vidi se kao spušteni strop- i to je dodatni spremišni prostor i počinje na visini od 220 cm. To se može složiti od knaufa ili iverala ili čega god i s vratašcima bočno ili odozdo.
Dovoljno velik za spremanje papira/registratora/čega god, i za rad- stol je 140 cm širok/dugačak.
Nastavlja se na kuhinju pa se sve čini kao jedna cjelina- tada se prostor vizualno širi. Šta ne? 🙂
Pergola, odnosno, kobajagi pergola, je element koji se ponavlja na par mjesta u stanu, pa tako i ovdje u dječjoj sobi.
Umjesto lojtrica ima spremnike koji mogu biti složeni kao stube.
Dio duljine kreveta ima bijeli iveral i letvice, kao zaštita da klinac ne rokne dole.
Ispod kreveta su ormar i radni stol.
Ovaj drugi krevet može poslužiti i za sjedenje, natrpaš jastuke i imaš kao kauč. Ispod mogu biti ladice za dodatni spremišni prostor, naravno.
Između zida i kreveta je ormar dubine 40 cm i otvara se ”s kreveta”.
Služe za kolku- tolku podjelu zona i privatnost, ali i dopire svjetlost do gornjeg kreveta, kao i do radnog stola ispod kreveta i, općenito, područja ispod kreveta. To se zove podkrevetje. Na ovom blogu :).
Velik je izazov složiti dugu usku prostoriju, pogotovo ako ima prozore na jednoj strani, a pogotovo ako je to baš na širini, a ne duljini. Pa mislim da je neloše..
Ormar se nalazi u ”ukradenim” kvadratima i dubine je 75 cm, više dođe kao spremište. Ako se radi po mjeri, može se napraviti na koji god način jer ima dvije slobodne strane za otvaranje- s ulaznih vrata i sa strane sobe.
Za slučaj da gazdarica ima butik kod kuće, evo 3,5 metra ormara i trpaj, brate mili.
Krevet je širine samo 140 cm. Mislim, moš ti staviti i 160 cm, ali će biti malko manje mjesta za prolaz. ALI. Ako staviš ormare s kliznim vratima, mislim da nema problema.
Dječjoj sobi nisam dala više kvadrata ove sobe iz razloga da se i s donje strane može ući na krevet.
Ha?..
Tlocrt o kojem je riječ poslala mi je čitateljica sa željom izmjene tlocrta dvosobnog stana u trosoban. Ovo je fine izazov jer stan ima samo jednu svjetlu stranu, a relativno je dubok. Moš se slikat. Ne gine mi jedna duga uska soba.
To je stan starog đira kad je još bilo kvadrata ihuhu pa su prostorije prostrane, a tlocrt sam po sebi nije loš, dapače, odličan je, a i ima dosta svjetla.
Naslovila sam post Stan 56 m2 jer je to kvadratura stambenog prostora bez lođe, lođa me ne zanima i neće se mijenjati. Al dobro je da je ima.
Uvijek moraš pristati na neke kompromise, pa tako i kad je o uređenju riječ. Nema tog arhitekta koji će ti sve želje ispuniti ako za to nema uvjeta. I to je tako.
Najbitnije je napraviti popis prioriteta i iskrižati bez čega se može i boldati ono što mora biti, a ostali prioriteti- kako prođu.
Dakle, napravih od dvosobnog stana trosobni uz:
..mislim da kužite šta hoću reći.
Ova duga uska soba ima kuhinju u samom dnu, ali s obzirom na prozore širine skoro cijele prostorije (oko 3,0 m- širina pozora jel), trebalo bi doprijeti svjetlosti i do kuhinje.
Mora biti stol za barem 6 i amen.
Ovaj čudno ofarban zid (malo bijelo, malo zeleno) je baš tako ofarban s ciljem da skrene pozornost s dugog zida- na taj način se prostorija ne čini jako uskom i dugačkom. Ajmo reć da je vizualno podijeljen. Ogledala također doprinose tome i bolje da su okrugla nego pravilnog geometrijskog oblika. A jedno od ogledala je namjerno stavljeno na obje boje tako da skrene pozornost s te krute granice bijelo- zeleno.
Činilo mi se da bi bilo zanimljivo ”presjeći” prostoriju- još jedan trik za dugu usku sobu. Tako da sam stavila takav jedan komad, namjerno taman, i na njega nakačila rasvjetu.
Okrugli tepih i kafe stolić nepravilnog oblika. Stolić je staklen kako bi se bolje vidjele šare ovog prekrasnog tepiha, a i bolje nešto transparentno da ne zaguši prostor.
Fokalna točka boravka može biti tepih. A možda i ovaj zid na kojem je TV. Ili možda slike iznad trosjeda (iduća slika).
Ne znam. Ali, mi se čini kao da je svaki od tih dijelova toliko izražen da prostor možda čak djeluje nakaradno. Ali, iskreno, brige me. Toliko mi se sviđa, da mi baš dođe da se ušuškam na trosjedu i zujim po sobi dok gledam taj kičasti tepih, drvo tople boje i bezveze ofarbane zidove.
Naravno, sve je to individualno, prostor se može urediti na milijardu i jedan način. Ovdje sam htjela natrpati svašta nešto kako bih odvratila pozornost s dubine i širine sobe. Objektivno, mislim da sam možda malo pretjerala. Al i dalje mi se sviđa :).
Zoniranje.
Bilo koje formacije, osim one koja naglašava ovo što pokušavamo izbjeći, npr. 17 slika u jednom redu.
Baš mi je šou. Dva su kreveta, a iznad njih tamne boje da djeluje kao poseban dio. Tu su i police koje osim što služe za odlaganje, još i odjeljuju krevete da klinci imaju kolko- tolko privatnosti.
Pa naravno. To je must have.
Različitih oblika, dimenzija i boja- daju malo dinamike prostoru. A i ovo je duga uska soba i ne bi bilo dobro ako bi na ovom zidu bile police u jednom redu.
Ormar je dubine 50 cm tako da ne uzima baš previše mjesta krevetu. Naravno, za dubinu ormara nema širine ladice ispod kreveta. Al nema veze, treba ormar, a nema baš nekog posebnog mjesta za nj u sobi.